U ovom izlaganju obrađuje se pozicioniranje sveučilišta iz konteksta međunarodnih rangiranja te kako nam podaci dobiveni međunarodnim rangiranjima mogu pomoći za strateški razvoj. Kvalitetu rada hrvatskih sveučilišta uobičajeno je određivati komparacijom sa sveučilištima iz drugih zemalja. Najčešće se to odnosi na rezultate različitih međunarodnih rangiranja ili specifičnih komparativnih analiza. Prilikom interpretacije tih usporedbi također se koriste i specifičnosti hrvatskih sveučilišta poput obuhvatnosti, sustava financiranja i drugog. Međutim, učinci pandemije, potresa, ali i gospodarskog i demografskog razvoja uvelike utječu na razvoj sveučilišta u budućnosti i nužnost adaptacije strategija razvoja sveučilišta novim okolnostima. Projekcije razvoja sveučilišta ukazuju na deficit nacionalnog investiranja, kao i obuhvata upisnih kvota zbog čega je nužna transformacija znanstvenog rada prema međunarodno kompetitivnijem modelu. Novi modeli objavljivanja znanstvenih radova poput ekstremnih kolaboracija, znanstvenog kolonijalizma, prodaje autorstava, predatorskog publiciranja s jedne strane, a povećanja troškova proizvodnje znanstvenih radova i usmjeravanja znanstvenog rada prema tzv. flexicurity modelu s druge strane znatno otežavaju jasno pozicioniranje strategije znanstvenog razvoja. Drugi aspekt strateškog razvoja odnosi se na tzv. tradicionalnog nasuprot libertarijanskog pristupa znanosti, odnosno pristupa u kojem se na znanost gleda iz perspektive da je kvaliteta važnija od kvantitete u odnosu na publish or perish pristup. Postojeći pristup temeljen je na održavanju postojećeg stanja uz vrlo slabe inicijative prema promjeni pristupa razvoju znanstvenog rada te se u ovom izlaganju razmatraju perspektive i mogućnosti za definiranje učinkovite i primjerene strategije razvoja znanosti.

Ključne riječi: međunarodna rangiranja, strateški razvoj sveučilišta, razvoj znanosti.