Kriza COVID-19 utjecala je na cijeli svijet i lokalno i globalno, a ostavila je trag na gospodarskom, političkom i društvenom životu. Pandemija je istodobno opteretila život knjižničara na dva kolosijeka i na poslovnom i na osobnom planu, neovisno u kojoj su vrsti knjižnice zaposleni. Knjižnice su reagirale promptno na brzo razvijajuću situaciju, različite informacije i skoro dnevno mijenjajuće smjernice i upute kako živjeti i raditi pod novim okolnostima. Usprkos zatvaranju gospodarstva, smanjenju dohotka i izvora financiranja, knjižničari su pronašli način novog i drukčijeg virtualnog povezivanja u matičnoj ustanovi, da bi podržali, ali i istodobno osigurali potporu za novi način suradnje i posredovanje građe »na zahtjev«. Promišljati nove metode rada, pod posebnim mjerama, voditi brigu o sebi i drugima, a sve to praćeno strahom od nepoznatog, pod stresom, koji takva kriza neminovno donosi. Snažna mreža potpore i suradnje prisilila je knjižničare da postave nove načine rada u kratkom razdoblju, kao što je bio prijelaz na skoro pa isključivo rad preko digitalnih platformi, svugdje gdje god je to bilo moguće. Pobuda za nastanak ovog rada bilo je istraživanje EBLIDE: A European library agenda for the post – COVID-19 age iz svibnja 2020. te dopunjene ankete na istu temu od lipnja 2020. do travnja 2021. u kojem je sudjelovala i Slovenija.

Cilj je ovoga rada prikazati odaziv slovenskih specijalnih knjižnica na pandemiju, iz stajališta specijalnoga knjižničara, u spomenutom razdoblju krize te utvrditi koliko i je li IKT postala spasitelj u ovim promijenjenim okolnostima. Isto tako pokušat će se otkriti je li fizička distanca utjecala na svakodnevni rad, kao i na strategije i poticaj za rehabilitaciju te je li postala važan čimbenik difuzije digitalne kulture.

Ključne riječi: specijalne knjižnice, COVID-19, nove tehnologije, Slovenija, promjene.